Dobrodošli u Pariz

Paris Men Fashion Week - Grgo Zečić

Nicola Formichetti, proslavljeni stilist obožavane i osporavane Lady Gage, za nekad kultnu kuću Mugler, napravio je jedinstvenu digitalnu revoluciju koju fanatično podržavaju „malena čudovišta" iz cijelog svijeta. Ipak, njegova druga muška kolekcija za kuću Mugler ostavlja bez daha idejom ali ne i finalnom egzekucijom.

Nasljeđe Thierry Muglera, postavljeno je na robotiziranom seksepilu svemirskih ratnica i ritualnih amazonki, koje su zapanjujućom siluetom na pragu radikalne cyber skulpture, uspjele postaviti parfem Angel kao jedan od najprodavanjih svih vremena- odmah uz Chanel No. 5 i Dolce & Gabbana Light Blue.

Formichetti, zajedno sa dizajnerom Romainom Kremerom, pokušava revitalizirati seksualnu drskoću Mugler žene i prevesti istu atmosferu u muške kodove. Muglerov muškarac danas je negdje između pornografske zvijezde i grčkog polubožanstva u viziji mladog Formichettia ali  konačna izvedba odjeće, ne potvrđuje opstanak njegovog ideala. Dekonstrukcija sakoa, graficizam na kašmiru i šljokice na kupaćim hlačama od lateksa ne izazivaju požudu koliko neugodu jer esencija Muglera za proljeće-ljeto 2012. je svojevrsna karikatura gay porno referenci koje bježe na isprani jeans i slabašni hommage geometriji printa Nicolasa Ghesquiere za Balenciagu.

Finalni dojam tjera nas na zaključak kako je kuća Mulger oživjela svoj pret-a-porter samo kako bi pružila medijski vjetar u leđa svojoj parfemskoj licenci. Formichettijev problem, baš kao u slučaju Lady Gage, je sasvim jasan: ne poznaje granicu između eksperimenta i karikature zbog čega pompozno istražuje, crpi i uzalud troši dragocjeno vrijeme, pažnju i materijale na kojima mu mnogi zavide.

Vatreno krštenje doživio je Kim Jones za Louis Vuittonovu mušku liniju, koja je prvog dana Pariza zaslužila najviše pažnje. Vuittonov problem je izrazito složen jer se radi o kući koja ne posjeduje pret-a-porter povijest stoga svaki početak dizajneri moraju graditi na konceptu „putovanja". Kako bi ublažio tu simbiozu kožnih torbi i novih izazova Jones je posjetio vlastito djetinjstvo te iz plemenske Afrike prošetao u moćno nasljeđe odijela sa potpisom Pariza i Londona.

Njegovi pomaci su maleni ali značajni: Vuitton muškarac se pomladio, dodatno je smršavio i izoštrio svoj smisao za stil. Odnos crvene i plave, inače prepoznatljivih Masai boja, Jones je doveo da savršenog balansa dizajnirajući šalove koji će sigurno biti primarna meta svih obožavatelja branda, bez obzira na spol. Tu leži „kvaka 22" kuće Vuitton: lansiranje kolekcije kako bi naglasili svega dva ili tri „hit" komada koja će postati globalni hit. Sudeći po toj filozofiji, šalovi Kim Jonesa itekako će se isplatiti Arnaultu.

Rick Owensu možete prigovarati kada je riječ o nosivosti njegove muške odjeće ali ne i kada je riječ o granici njegove namjere. Owens radi potpunu suprotnost od, primjerice Jonesa ili Van Asschea, koji su prisljeni stvarati korporacijske hitove, jer njegov fokus je na izmišljanju nove muške siluete. Istina, ona je tradicionalno mračna, poganski ritualna i na prvi pogled decidirano teatralna: ove sezone prije svega zahvaljujući diaboličnom castingu modela. Duge svečenićke haljine i suknje kombinirane sa asimetričnim sakoima vrlo su provokativno viđenje čak i za najsuvremenijeg muškarca stoga Owens svoju nadu polaže u vjerni kult poklonika.

Dizajner jasno pomiče naš poimanje muške siluete baš kao što je to Slimane napravio početkom milenija sa prvom kolekcijom za Yves Saint Laurent Rive Gauche. Samo što su Owensovi potresi daleko dublji i teži od bilo čega što se nudi na tržištu muške mode općenito. Koliko god apsurdno zvučalo nova Owensova silueta nije feminizirana iako počiva na silueti koju automatski percipiramo kao „žensku haljinu" ili „žensku suknju". Dizajner želi stvoriti ono što je Slimane počeo ali nikada nije dovršio: projekciju heteroseksulane odjeće koju mogu nositi oba spola bez da isti komadi oduzimaju primarne odlike prirodne siluete.

Ako želite igrati sigurno i skupo tu je uvijek precizni Balmain, koji putem svog novog kreativnog direktora, Oliviera Rousteinga, ostaje vjeran valu francuske rock mode koji su započeli Decarnin i Isabel Marant uz stilističku pomoć Emmanuelle Alt. Savršeni smokizni, vojni kaputi, bikerske hlače i crna koža dobitna su kombinacija za posljednju eru branda slavnog po basnoslovnim cijenama. Muški Balmain i danas je, uz Hermes i Bottega Venetu, najskuplji muški pret-a-porter brand koji se nudi.

Olivier nas uspješno zavodi idejnom urbanog mladog rockera koji klasiku adaptira na vlastiti način time što reže rukave crnom smokingu ili gradi slojevitu priču sa relativno simplificiranim modelima kao što je trenirka sa kapuljačom. Elegancija smokinga u sukobu sa bahatim rock stavom podržanim sa još bahatijim cijenama čine Balmain idealnom metom za one rijetke kupce koji posjeduju novac ali i želju za nepretencioznim stilom odijevanja.

Poigrati se sa mornarsko plavom bojom i prugicama u ljetnoj kolekciji zvuči kao nešto što viđamo na dnevoj bazi ali ne i kada je riječ o Dries Van Notenu. Crvena boja se polako nametnula kao vodeći efekt sezone koji je započela Sarah Burton za Alexander McQueen, a nastavlja veliki Belgijanac. Pod parolom odjeća za lov i ribolov, Van Noten je predstavio pametni luksuz koji ponovno ne ovisi o trendu već o mašti vlasnika za konstantno inovacijom.

Baloneri od najlona i košulje sa crvenim i crnim prugicama ne grade jedan tip muškarca koliko dio ormara koji je potpuno neovisan o godinama. Iako sve više dizajnera nastavlja ciljati na mlađu populaciju kupaca Van Notenova odjeća govori o zrelosti i samouvjerenosti koju možemo pronaći tek nakon što okusimo brojne eskapade i pogreške na vlastitoj koži.

Mugler je zato avantura za jednu noć, Balmain je skupi vikend provod, Owens je unikatni performans, ali imena kao što su Van Noten, Balenciaga ili Comme des Garcons investicija su za cijeli život.

Yohji Yamamoto kao majstor svih majstora dokazao je svoju „vladavinu prava" kada je riječ o volumenu u muškom svijetu. Yohji je začetnik „baggy" stila odijevanja iako mu se taj kredit rijetko kada priznaje. Yamamoto nas je zato podsjetio koliko voluminozne hlače, na prvi pogled nalik suknjama, mogu biti snažne, muževne i bezgranične u interpretacijama mladih modela ali i debeljuškastih muškaraca u pedesetima koje je legendarni japanski dizajner izabrao.

Isprana crna, siva i plava na pisti u Yamamotovom studiju u Rue St. Martina izgledaju kao evanđelja mode koja uvijek iznova fasciniraju svojom avangardom iza koja u sebi krije ergonomiju i originalnost - dva efekta koja gube svoju snagu u prevrtljivom svijetu muške mode.

Grgo Zečić