„Više nisam dio grupe How Convinient...“

Intervju: Jasmina Bolanča

Bivši vokal grupe How Convinient i jedna od talentiranijih mladih dizajnerica u usponu, Jasmina Bolanča, svakako je osoba sa kojom možete otvoreno porazgovarati o svim problemima koje domaća modna struja donosi njenom prosječnom konzumentu. Kako uspjeti u ovoj branši, koji su to problemi koji tište diajnere i kako se odmaknuti od tipičnih razmišljanja - pročitajte u našem ovotjednom intervjuu...

Mlada si i talentirana dizajnerica koja svoje radove prikazuje na raznim art-događanjima, uključujući i Modni ormar na kojem smo vidjeli tvoju mini-kolekciju. Vjerujemo da si dobro upoznata sa svim lošim i dobrim stranama naše dizajnerske scene. Koje bi okarakterizirala kao dobre, a koje kao loše?

Nema tu dobro ili loše već samo "postoji ili ne postoji". A ono sve što postoji jest dobro (ajmo to tako reći). Puno divnih platformi omogućava ljudima mogućnost izražavanja na bilo kojem polju društvenih aktivnosti. Ono što stvara velike probleme u Hrvatskoj (i nije problem isključivo dizajnerske scene, već se provlači kroz sve društvene strukture) - to je nedostatak novca, ili višak (pa kako kome odgovara).

Drugi problem je konstantna potreba ljudi da zadovolje svoj ponos, a to se obično manifestira kroz svađe i nepotrebna vrijeđanja, tračanja i gubljenje vremena na navedeno. Svi imamo svoje stavove i svoje vizije kako bi stvari trebale izgledati, u većini slučajeva se te vizije ne poklapaju sa vizijama nekih drugih ljudi, no to ne znači da su jedne ispravne, a druge nisu. To samo znači da smo svi različiti i da bi napokon mogli to prihvatiti i raditi ono što volimo i što nas ispunjava, a da pritom ne omalovažavamo one koji se ne slažu s nama. Ako me nešto ne interesira, onda se ne bavim s tim i to je to.

Jesi li se ikada pokajala što si ušla u svijet modnog dizajna? Mladim je dizajnerima danas poprilično teško doći do konstante u karijeri. Financijska su sredstva veoma ograničena...

Da, jako je teško financijski izdržati svoju viziju i priču, pogotovo kada ti je konkurencija ogromna kapitalistička struktura nepotrebno loših i nekvalitetnih proizvoda. A ta ista struktura gura nekakve trendove u prvi plan jer mora zaraditi još, još, još i još, dok se tebi kao mladom dizajneru  smanjuje cijena. Kada iznos koji si zaradio umanjiš za  poreze - ostane ti 20 kuna po prodanom komadu. I onda vrtiš te neke novce u krug kao kreten, ali si barem zadovoljan kreten. A i znaš šivati pa uvijek možeš sašiti neku vjenčanicu.

Znala sam u što ulazim i sa čime ću se morati nositi. Činjenica jest da ljudi vole kupovati odjeću i da će radije potrošiti 50 kuna na majicu i kupiti njih četiri nego samo jednu za 180 kuna. Jedna sam od onih koje ne voli dati puno novca za odjeću, ali to je više zbog moje studentske financijske nesreće... Ma zapravo, nazovimo to kontradiktornošću unutar mog horoskopskog znaka, nije blizancu lako biti blizanac (smijeh)!

Kako bi uopće opisala svoj dizajnerski senzibilitet? Koji su tvoji izvori kreativnosti? Kakvoj se publici obraćaš? Kakva djevojka nosi tvoj dizajn?
Još uvijek se razvijam kao dizajnerica, tako da mogu reći da težim ka nekom minimalizmu i  jednostavnim formama. Pokušavam raditi nešto što je estetski oku ugodno, a opet funkcionalno, no svako toliko se uhvatim u želji izrade famozne haljine od 500 metara svilenog tila za princezu.

Na koncu onda to dvoje pokušavam nekako sjediniti u jedno i dobijem ono što na kraju balade svi vide. Na posljednjoj mini kolekciji  napokon sam skupila hrabrost da uvedem boju u svoje rad i to mi je bila jedna od najdražih odluka koju sam donijela do sada. Obično krenem s jednim modelom, kupim previše materijala i onda ga izvrtim oko lutke na sve moguće načine dok forma ne zadovolji osjećaj koji želim dobiti (a koji obično izvučem iz muzike koju slušam kad sam u nekoj emotivnoj fazi) i onda to prenaglašavam kroz cijeli proces rada. Prije nego li je kolekcija uopće već nastala imam glazbu&šminku te cijelokupnu sliku revije u glavi. Onda mogu krenuti s izradom komada koji sve to skupa drže na mjestu.

Što se tiče publike, još uvijek sam u fazi eksperimentiranja sa samom sobom, pišem diplomski i učim iz svojih grešaka. Gledam koliko daleko mogu ići sa dizajnom, a da ne isprepadam potencijalne kupce. A tko su oni? Neki manje-više obični ljudi koji odjeću doživljavaju kao nešto što staviš na sebe, pa izgledaš malo bolje nego u nekoj drugoj odjeći, i onda je baciš u perilicu i očekuješ da će iz nje izići u istome stanju. Naposljetku, to je samo odjeća, ali to nikako ne znači da bi trebala biti dosadna. Ulica je mjesto na kojem želim vidjeti ono što stvaram. To mora biti neka vesela ulica.

U zadnje te vrijeme više slušamo i gledamo na YouTube-u, Tv-u i radiju. Vokal si uspješne grupe How Convinient? Kako je došlo do tvoje glazbene ekspresije? Imaš li neke ozbiljne planove u ovome segmentu?

Od nedavno više nisam dio How Convinienta, ali sam u muzici od pete godine života kad su me roditelji upisali u muzičku školu. Prošla sam fazu od sviranja bubnjeva po srednjoškolskim bendovima (lošeg sviranja bunjeva), do bas gitare po studentskim bendovima. Odradila sam jednu mini europsku "turnejicu" sa The Babies... Pokušala sam se, i to u više navrata, ne - baviti glazbom, ali sad sam se napokon pomirila s tim. To je dio mene i ne znam živjeti bez toga. Tako da sam odlučila krenuti solo. Vidjeti gdje sam i napokon si napraviti soundtrack za reviju. Plan mi je složiti album kroz neko vrijeme i krenuti sa promocijom. No nigdje mi se ne žuri.

Kada bi se morala opisati prosječnom čovjeku/laiku, koje bi riječi upotrijebila? Smatraš li se prepoznatljivom?

Emotivna, iskrena, oprezna, dobronamjerna i prgava, prepoznatljiva i sramežljiva.

Marko Banjavčić
Photo: Zvonimir Ferina, T-portal, Kitsch&Nitsch