„Mi radimo modu. To smo zaključile nakon svih ovih godina..."

Intervju: I-GLE by Robert Sever

Za početak, ja sam veliki obožavatelj I-gli. Ne jedan od onih koji nosi njihove stvari, već onaj koji se klanja njihovoj dosljednosti i činjenici da su apsolutno suvereno stvorile svoj modni potpis bez da robuju trendovima, lažnom glamuru ili nametnutom seksepilu. Po prvi sam se puta zaputio u njihov radni prostor, gdje zajedno u jednoj malenoj manufakturi stvaraju neke svoje tokove, svoje priče.

Kako se nisam mogao odlučiti koje bi cvijeće bilo prikladno - odluka je pala na svježe jabuke. Tina ih je uzela i rekla: „To je super za tebe Nataša! Ja ne jedem voće." i navalila na otvorenu bombonjeru s takvim ugljikohidratima o kojima ja mogu samo sanjati eventualno za vikend! Samo da napomenem - pritom izgledajući jednako lijepo i fit kao kad smo se prvi puta upoznali, prije desetak godina.

Nataša je samozatajno završavala posao i dok sam sa Tinom prohodao misaonom stazom sjećanja, maštajući o našim počecima, započeli smo druženje i ležeran razgovor o zapravo - svemu... Nataša nam se pridružila uz svoj zdravi smoothie u sumnjivoj prada zelenoj boji!

Kako pristupate dizajniranju?

Nataša: Prilično stihijski. Pristupamo od ideje do ideje koje nam „sinu" prilično nevezano ni za moment ni za priliku - od toga krećemo.

To dakle nikad nije proračunato?  

Nataša: Proračunato je ako mora biti proračunato, ovisno o kojem se o kontekstu, prigodi radi, da li je to za nekoga ili radimo na kolekciji. Najviše radimo tako da nam nešto „sine", pa o tome maštamo, o tome pričamo, to istražujemo.

Tina: Onda razrađujemo tu ideju, vidimo da li ikamo vodi, ali dosta nas vode ideje koje dolaze.

Imam dojam kada gledam vaše radove da u njima uvijek ima jako puno matematike. Da je sve jako pametno i koncizno izračunato, gdje će biti koji šav... Nikad mi se ne čini da je nešto slučajno...

Tina: Slučajno nije, ali se matematikom ne služimo( hahaha!)

Nataša: A ima tu matematike, kada je u pitanju geometrija oblika i proporcije. Ali da radimo vrlo precizno - to da.

Sjećam se da sam jednom, prije par godina, imao u rukama jednu vašu majicu od plavog pamuka, mogla se nositi na više načina. Gledao sam ju iznutra, izvana i nisam mogao pronači završni spojni šav. To me je izludilo (hahaha)!

Tina: To ti ja ne bi mogla reci gdje je to...

Nataša: Ja ni ne znam što je to (hahaha!), ali mi inače jako pazimo na takve stvari, pogotovo jer smo nas dvije, pa stalno vodimo te dijaloge. Taman mislim da je nešto super, pa ona kaže da nije, daj još...

Tina: To je nama „never ending story", zato i nisi našao taj šav (Hahaha)!

Što je za vas modni dizajn?

Nataša: Za nas je to uvijek neko estetsko funkcionalno rješenje što pri tome uključuje i moment novoga u sebi. Postoji razlika između odjeće i modnog dizajna. Moda sama po sebi nosi imperativ novine, jer ako toga nema onda se ne radi o modi.

Kako onda možete svoj dizajn definirati, ako je to uopće moguće?

Nataša: Mi radimo modu. To smo zaključile nakon svih ovih godina (Hahahaha)!

Tina: Razgovarale smo mi o tome i zaključile da bez obzira na to što se mi na neki način lovimo za sve segmente, mi se ipak bavimo modom.

Na neki način se uvijek uz vas stavlja taj predznak inteligentnog dizajna i kao nešto što je možda rezervirano za žene koje imaju ekstra sofisticirani ukus u smislu da su arhitektice, galeristice itd. Vaša moda je uvijek vrlo „pametno" napravljena, kao da je lišena frivolnosti.

Tina: Činjenica je da nas dvije dok stvaramo  puno preispitujemo to na čemu radimo. Estetika i funkcionlnost su dva parametra koji su uvijek prisutni i bitni. Jedino što je stvarno istina - ne zanimaju nas  trendovi. Ako ništa drugo, imamo dovoljno hrabrosti izaći sa nečime što nije trend.

Nataša: Ja mislim da svaki čovjek bez obzira što radi, radi ono što mora raditi na način koji osjeća da je njemu nekako najbliži. Zato ti se meni nekakve aklamacije ni odobravanja nečeg što nije tako ne čine fer. Svatko od nas radi kako on to osjeća. To je naš izraz. Meni su super neki stilisti dizajneri koji rade nešto na sasvim drugi način od onoga kako ja razmišljam, ali to rade fenomenalno! Nas dvije smo kroz rad i kroz promišlanje došle do nekih svojih principa, pa zato i ne radimo neke, recimo - transparentno seksi modele. To je luksuz koje smo si kroz rad priuštile.

Tina: To smo si morale priuštiti, inače bi propale! Znaš i sam jer si u istom poslu-tu nema šampanjca!

Kakvog šampanjca molim te (hahahaha)!

Nataša: Možda samo G.P.?

Tina: Što je G.P.?

Nataša: Gorki Pelinkovac. Hahahaha!

Tina: Nema ti tu glamoura!

A u startu ta ideja glamura - to kod nas ljudi ne razumiju - za mene je to stanje duha, osjećaj. Ti  možeš biti odjevena u second hand shopu sa maminim starim cipelama, ali imaš taj nekakav stav - ti si svjestan sebe. Ta ti odjeća onda bude samo „plašt". A kod nas je pojam glamura: šljokica, dekolte i određeni dizajneri koji to promoviraju... To je izmišljeni fenomen.

Tina: Nemoj misliti da je to tako samo kod nas. Ne razlikujemo se mi po tome od drugih. Pogledaj samo malo tabloide, Engleska je puna takvih starleta kakve mi imamo! Ok, imaju malo više novaca, ali to ti je sve isto!

Otkud potreba ljudi za tim? Da imaju zapravo tu ideju da živiš cijeli dan u jednom i onda se uvečer kao kakvom magijom pretvoriš u nešto drugo?

Nataša: Nekome to može biti jednostavno želja za nekim fiktivnim momentom. Ne mora to biti bijeg. Može nekome biti i užitak.

Tina: Vrlo često je to potreba ljudi da pobjegnu od surove stavrnosti kakva god da im ona bila!

Da li imate u smislu dizajniranja neke recentne opsesije?

Tina: U ovom trenutku ne bi rekla da smo u nekoj opsesiji sa bilo čime. Danas se ne mogu sjetiti ničega. Jučer sam bila u „glamuru"  totalno, ali danas više nisam. Baš sam istraživala što se događa i zašto je neka haljina glamurozna i lijepa, kada postaje kič i jeftina ili dosadna...  Ne znam što će se iz toga izroditi, možda kakve dobre hlače.

Vaša posljedna proljetno-ljetna kolekcija na mene je ostavila dojam da ste koketirale sa elementima mode iz 20ih i 30ih godina prošlog stoljeća, kada je zapravo i započela ideja sportske elegancije.

Nataša: To nam je i bila ideja, tako smo tu kolekciju i radili  prvo kao image iz glave. Onda smo u njega uklapale elemente. Obično tako ne radimoi sad smo po prvi puta radile tako. Inače idemo od detalja u cjelinu, a ovaj put smo imali opću sliku dojma koji smo htjeli postići sa odjećom. Krenuli smo od tog psihološkog momenta - kako tako odjevena osoba izgleda, koji dojam ostavlja.

Da li postoji lik iz knjige koji bi bio savršen da nosi vaš dizajn?

Nataša: Ovaj iz „Preobražaja" Franza Kafke! Gregor Samsa! Hahahahaha! On se pretvorio u kukca!

Kada radite revije da li uzimate neke vanjske suradnike koji vam rade styling ili to radite same?

Tina: Imale smo nekoliko suradnji, tako nam je styling radio Sandro Faber, Romano Decker, Saša Stubičar, a uostalom i ti si nam za prvu reviju radio styling za frizure! Nekad to znamo same dosta dobro napraviti .

Nataša: Ako već imamo jasnu sliku na koju se referiramo onda to radimo same, ali nam je zanimljivo kada nam netko drugi radi styling, onda na kraju dobiješ neki novi element.

Što se tiče glazbe za reviju - kakav je vaš stav prema tome? Ja osobno kod svoje frendice u studiju provodim dane radeći na muzici za reviju ili angažiram nekog mladog dj-a.

Nataša: To nam je jako važno!

Tina: Od početka prikazivanja naših revija radimo sa raznim ljudima, radili smo dosta sa fenomenalnim Ivanom Krželjom, koji nam je radio odličnu muziku! Sad smo radili sa nekim novim varijacijama - za proljetno/ljetnu kolekciju smo umiksavali dijelove dijaloga iz filma „Stranac u vlaku" od Hitchcocka koji ima tu estetiku. Time smo htjeli potcrtati tu sportsku elegenciju koja je bila tema kolekcije.

Što mislite o modom dizajnu u Hrvatskoj?

Nataša: Razvija se jako dobro, ljudi su jako vrijedni i trude se, što je super!

Imate neke favorite među kolegama koje bi željeli istaknuti?

Nataša: Pa imamo ih puno - tebe, Boudoir, Sivlio Vuičić, meni je Zigman super, Ivica Klarić. Nezahvalno je tu mjeriti nečiju estetiku,ali trud i rad je jedino mjerilo. Branka Donassy nam je super i Madame Demode , Boris Pavlin i njegov glamour. Amarie je dobra...

Tina: Tu zapravo gledamo i prepoznajemo nečiji rad i to cijenimo.I Teo Perić je super.Ono što mene smeta kod hrvatskog dizajna isključivši to što je ograničen nemogućnostima plasiranja i proizvodnje i zapravo realnog života je ne briga oko kvalitete u smislu same tehnologije. Postoji razlika između svile, viskoze i poliestera. Nemam nikakvih problema sa korištenjem poliestera jer se može koristiti na određeni način, ali ne da taj poliester onda „glumi" svilu na večernjoj haljini! Zapravo je riječ onda o nepismenosti. Ovo o čemu mi pričamo su vrlo skućeni okviri, jer se radi o malim studijima, o malim serijama.

Vezano za vašu internacionalnu karijeru - kakva su vam iskustva oko toga?

Tina: Krenule smo u jednom možda nepovoljnom trenutku - mada smo krenule jako dobro, sa plasmanom u jako dobre dućane sa odličnom selekcijom stranih dizajnera.  U tom momentu se dogodila svjetska kriza i naravno da smo se tako kao najmanji u tom nizu našli u poblemima.

To naravno ne znači da ne tražimo i dalje nove mogućnosti, ali smo jako oprezne, s obzirom da su nam ostali dužni dosta novaca! Dosta smo uložile u to.

Nataša: Imale smo agenta koji nas je stavljao u najbolje dućane. U momentu kad je to krenulo, on je propao.

Tina: Svjesne smo da uspjeh nije moguć preko noći i da se prema vanjskom tržištu bez nekog velikog kapitala ne ide! I bez logistike! Vrlo je malo mogućnosti za „love story" u modi!

Robert Sever

Grafika: Robert Sever