komentiraj « ADVOCATUS DIABOLI
Zašto Hrvatice nemaju stila?
Kronologija hrvatskog neukusa
Svaki početak godine uvijek karakteriziraju liste „najbolje odjevenih Hrvata" koje se propagiraju od televizijskih do tiskanih medija. Takve liste izvanredan su povod za razne rasprave i interpretacije šire javnosti koje onda „ostaju u ušima" sve do ranog proljeća.
Intrigantno je koliko su Hrvati zapravo fascinirani modom, s obzirom na veličinu zemlje ali i prosječni mjesečni dohodak. Ipak, nemam se namjeru miješati u medijske trakavice najbolje odjevenih Hrvatica i Hrvata jer takav potez bi bio suviše trivijalan i naporan.
Ono što me oduvijek najviše zanimalo jest činjenica koliko Hrvatice zapravo kronično nemaju stila.
Danas se modom barata iz potpuno krivih razloga koji su ostavština dubokih rana perverznih tranzicijskih previranja iz devedesetih. Najtrulije temelje javnoj percepciji i uporabi termina „mode" i „stila" udarila je prva „nouveau riche" generacija. Gotovo pogrdni i snobistički francuski termin „novi novac" najslavnije je bio etiketiran na obitelji ruskih oligarha kojima Pariz zahvaljuje svoj opstanak notornih devedesetih. Tada su žene ruskih bogataša, a danas kineskih, sumanuto pustošile i kupovale sve što ima logotip na sebi: torbe, šalovi, kišobrani, kovčezi pa čak i jeans jakne sa Louis Vuitton logom.
Filozofija tih žena bila je precizno prosta: pokazati ću svima što imam. Taj vagon na peronu neukusa obišao je cijelu Istočnu Europu i poput lošeg primjera odjednom povukao i najsiromašnije društvene slojeve da sanjaju o svojoj torbici sa logom. Ipak, geneza neukusa Hrvatica i Ruskinja prilično se razlikuje u faktoru Italije koja je uvijek imala neupitan utjecaj na našim prostorima. Dok su Ruskinje pustošile Louis Vuitton, u Hrvatskoj se krajem devedesetih i početkom novog milenija tada još uvijek pričalo o Robertu Cavalliju ili Dolce & Gabbani.
Čipkasti leopard i zlatne štiklice još uvijek caruju u umovima mnogih mladih žena i predstavljaju mjerilo uspjeha. Pitanje koje postavljam nije zapravo modno niti estetsko već isključivo sociološko.
Hrvatice nemaju vlastitog stila zato što modu iskorištavaju kao poligon za vlastito dokazivanje.
Mlade djevojke na fakultetima novom torbicom žele legalizirati svoju pojavu i nametnuti osjećaj ljubomore baš kao što to Hrvati rade jedni drugima sa automobilima ili skijanjem. Zbog osjećaja nesigurnosti, nepripadnosti i kroničnog osobnog nezadovoljstva sa kojim bi se trebali baviti roditelji, psiholozi, sociolozi, možda i Freud osobno, tri najveće značajke nestabilnosti kod Hrvatica postale su francuske kuće Louis Vuitton, Hermes i Christian Louboutin.
Stado ovaca prvo zavedu tzv. „javne osobe" od kojih veći dio čine razne starlete doslovno ispuzale iz brloga i skrivenih šumaraka koje onda lažiraju svoj identitet, namjere, ali i pojavu dok „mašu" jeftinim kopijama Louis Vuitton torbica ili čak pravim verzijama - ako su bile dovoljno sretne. Tada mediji, poput retardirane platforme za jeftinu promidžbu, prenose sliku i riječ tih „javnih osoba" koje preko noći postanu uzor stotinama mladih djevojaka iz provincijalnih ali i urbaniziranih dijelova Hrvatske.
Ako je „Ona" našminkana, sređena i u ruci drži Louis Vuitton torbicu - uspjela je u životu. Zašto se onda čuditi tisućama pokušaja raznih djevojaka koje putem Red Carpeta ili Big Brothera žele slavu pod svaku cijenu? Zašto ih osuđivati? One samo žele postati ono što su već vidjele da postoji i prolazi u našem društvu. Priču o Louis Vuittonu možemo ocijeniti kao simptomatiku modno ali i društveno nižeg razreda u komparaciji sa slučajem Hermes. Naime, čak i kada poneke starlete uspiju u svom lovu i dočepaju se „zlatne koke" u obliku kakvog managera, poduzetnika ili nogometaša, njihov DNK se i dalje ne mijenja. Ostaje potpuno isti. Moda i dalje služi kao sredstvo za društveno dokazivanje ali ovaj put su uspjele ući u malo skuplji dućan, veći ring.
Birkin eksperiment
Eksperimenta radi, prije sedam dana sam sjedio u omiljenom bistrou koji svojim južnim prozorom gleda na dio ulice Faubourg Saint-Honore gdje se sa iste strane nalaze Hermes i Lanvin, odvojeni tek malim semaforom. Dok sam sa društvom uživao u subotnjoj kavi krenuo sam brojati koliko će žena proći sa slavnom Hermes Birkin torbom u ruci. Uzmite u obzir da se nalazim u jednoj od najbogatijih i najslavnijih modnih ulica na svijetu, gdje uostalom, vlada golemi Hermesov dućan na dvije razine. U periodu od 90 minuta prošlo je točno pet žena sa Hermes Birkin torbama. Ako pak svoju subotu odlučite iskoristiti na zagrebačkoj špici, potez Bogovićeva - Cvjetni trg, u roku istih 90 minuta pronaći ćete minimalno 15 Hermes Birkin torbi. Naravno, 80% njih su lažnjaci koji se nalaze u ormarima onih koji se često proklamiraju kao „hrvatsko visoko društvo". I tako te Hrvatice paradiraju sa svojim Birkinicama u ruci misleći kako su uhvatile Boga za bradu, smatrajući cijelu naciju idiotima. Onda dočekaju utorak ili srijedu, ugledaju svoju fotografiju sa špice u nekom tjedniku, nazovu svoje „lažne" prijateljice preko svog novog modela iPhonea i zajedno se dive jedna drugoj, sve pod mantrom: „uspjele smo".
Problem dolazi kada nad tom istom fotografijom slini tisuće drugih čitateljica koje pomisle: „želim to". Da li sam zaboravio da pritom skakuću u cipelama Christiana Louboutina? Iako ponovno tih 80% Hrvatica nije u stanju pravilno izgovoriti, a kamoli napisati to ime, svima se hvale crvenim potplatama i dižu ih u nebesa kao da izigravaju Blanku Vlašić. Kave se piju tako da se noga digne u razinu stola - kako bi svi vidjeli, naravno. I tako se već godinama vrtimo u krug Louis Vuittona, Hermesa i Christiana Louboutina. Tri kuće koje ukazuju na najveći problema Hrvatica bez obzira na visinu bankovnog računa: tragični nedostatak stila.
Diletanti, među kojima su često mnogi društveni i modni kritičari, izjavljuju da se rađamo sa stilom - to je apsolutna glupost. Nitko se ne može roditi sa smislom za modni stil, rađamo se sa određenim instinktivnim smislom za estetiku generalno. Modni stil se uči i razvija te njegovi počeci ovise isključivo o obiteljskom okruženju u kojem odrastate. To je karika koja dijeli „nove" i „stare" bogataše. Već se desetljećima u starim pariškim obiteljima Yves Saint Laurent smokinzi i Hermes torbe prenose sa majke na kćer, sa oca na sina... Mladi potomci dodatno nadograđuju i osvježavaju modno nasljeđe svoje obitelji. Ući u Zaru ili H&M za njih nikada nije bio problem, dapače, osnovne komade često tamo kupuju ali kada nekakava „pripadnica hrvatskog visokog društva" uđe u hrvatsku Zaru onda će se po japanskim restoranima pričati o tome kako su „propali".
Nekolicina Hrvatica koje odu živjeti u inozemstvo često se ponosno vraćaju u Hrvatsku u total lookovima koje su, u potpunom nedostatku znanja i ukusa, potpuno prekopirale iz francuskog ili britanskog Voguea i onda ulaze u te slavne dućane kao „guske u maglu" pobožno se držeći te otrgnute stranice, tragajući za identičnim komadima. Zato je njihov povratak u Hrvatsku praćen fanfarama i crvenim tepihom: jer, eto, one su uspjele. Što to? Pročitati tri rečenice u magazinu i onda potrošiti tisuće eura na temelju te tri rečenice kako bi se vratile odakle su počele, sjele za stol sa nekadašnjim frendicama iz srednje škole i onda se ponašale poput pauna na lošem tripu? Plastične starlete su jedna krajnost, a ove druge jet-setterice potpuno druga.
Negdje u sredini pametno bježe Hrvatice koje imaju stila ali ni pod koju cijenu ne žele pod svjetla kamere niti imaju potrebu angažirati svog omiljenog šanera iz Dubrave da nabavi novu Hermes torbu u nijansi i dimenzijama za kakvu čak ni obitelj Hermes ne zna da postoji.
P.S.
Poruka ljubavnicama: Ako ste u petak navečer dobile originalnu Louis Vuitton torbu ili Burberry kaput na poklon u kakvoj hotelskoj sobi, budite uvjereni da je u subotu navečer legalna supruga dobila Fendi bundu od nerca ili Tiffany bisere. Ali bez brige, obje ćete se ionako u nedjelju oko 12 vidjeti na špici, točno poslije svete mise.
Grgo Zečić
A.D.
Kožne vruće hlačice za šetnju Cannesom
5 traper jakni ispod 400 kuna
Dobre kombinacije za prihvatljivu cijenu
Ona izgleda savršeno i u jednostavnim kombinacijama
Najbolje izdanje Doris Pinčić
Koja poznata Hrvatica ima najbolje proljetno izdanje? 
Glamur na crvenom tepihu rezerviran je za Jennifer Lopez 
Kristen Stewart uskočila u Louboutinke 
Vojvotkinja od Cambridgea oduzima dah u Jenny Packham haljini 
Kate Moss osvaja u crnom
dodaj komentar 43 komentara
sviđa mi se članak, međutim, ne mislim da je baš sve tako crno:D ima nas koji i ne trepnemo kada vidimo CL cipke i LV torbe jer žene koje ih nose ni po čemu nisu jedinstvene, plivaju u rijeci sebi sličnih, a mi tako želimo biti posebne...:)
ali da je ovo stvarno istina-je! :)
na ovo sam se smijala 20 minuta :))) ČLANAK ZA ČISTU PETICU
svi stalno govore kako je moda pitanje osobnog ukusa i sl, pa tako svatko na kraju krajeva ima pravo nositi ono što želi. zato mi se ti modni kritičari uvijek čine smiješni jer od jedne trivijalne stvari kao što je moda (kolika god industrija bila, i dalje je zapravo samo zgodan dodatak životu) prave filozofiju.
live and let live... i ne znam šta fali louboutinkama??? uopće nisam vidjela neko preseravanje s njima
Osobno smatram da titulu "najbezstila" narod mozemo etiketrati DE i AT. Vjeruj mi oni su vrhunac neukusa. Ponekad imam osjecaj da se za ovo trziste samo nude kolekcije inspirairanom Burdom iz 90ih. Ja volim Burdu, uvijek je kupujem imam ih na stotine, zahvaljujuci njoj sam i naucila sivat (gutala sam radne knjige na srpskohrvatskom iz 80ih :D ) ali pobogu kako je ovdasnja moda ruzna, mislim da u zadnjih 5 godina cak ni Burda ne izbaci nekaj tako...uf...gadno. A kaj se nasih tice, kaj da velim, nekako moji hrvati zapnu za neki model i ne daju se smesti godinama- slucaj Uggs. Ali svijest se
mijenja...mladi uce da je vazniji stil i identitet od skupe Dior haljine kupljene kod sanera.
prije par godina u Porecu sam bila svjedokom situacije o kakvim Grgo pise.
Neki kvazi model je dosla u kafic sa tadasnjim deckovim drustvom. Imala je Chanel torbicu i louboutinke. Prvo su sve cure sumljicavo gledale torbicu, pretumbavale je i trazile dokaz da je prava i onda je model ponosno otvorila novcanik i pokazala karticu koja je dokaz da je orginal. Pol minuta kasnije sve su se slikale sa tom torbicom i naravno karticom i navlacile njene cipele.
Meni je to fenomen za ozbiljnu psiholosku analizu.
Ok, al nemojte mene uzeti ko relevantnu, jer umjesto Chanel torbice radije odem sa muzem u wellness ili vrhunski restac.
isto tako kad ljudi kupe auto, bar u mojoj ekipi gledamo kilometražu i sl, kalkuliramo koliko će biti isplativ za koju godinu, isplati li se uzeti kasko i sl, je li možda bilo bolje da je uzeo xy boju jer će ovu teško lakirat i sl
nekoga vesele torbe, cipele i nakit. fejk ili original- svejedno. ne vidim po čemu je histerija dok se pokazuje torba frendicama drugačija od one kad netko uplati put u pariz ili sl. kad netko ide s ekipom na more i svi su euforični
svakoj budali njeno veselje
Istina, tuzna istina. U kavom drustvu zivimo zar mozemo da ih osudjujemo? Mladi jure za dokazivanjem za prihvacanjem, kao i vecina nas jer smo svi socijalna bica, svako na svoj nacin naravno. Ako ih sve to u jednu ruku veseli i uz to bar na trenutak uspiju da zaborave uzasnu stvarnost cemer, jad i bijedu u kojoj smo pa pustmo ih..
a bolje nisi mogao opisat situaciju, hahaha:)
mislim da sve ide iz obitelji, treba djecu odgajat i usadit im prave vrijednosti, a ne da grade karakter i osobnost pomoću materijalnih stvari, jer naravno da onda to završi na ovakvim nakaradnostima.
ista tvar je sa gej populacijom kod nas. biti gej više ne označava seksualnu orijentaciju, već status pomoću kojeg se dečkići koji bi inače bili nitko i ništa i nezamijećeni penju na društvenoj ljestvici.
e sada to što je o ovoj temi već pisao, samo je malo promijenio kut gledanja, to je već druga priča...
pozz Grgo od davnog poznanika...
Proslo ljeto u Parizu upijala sam look Parizana gdje god sam krenula. U LV sam usla da vidim u cemu je trik- u hrpi/hordi Kineskinja i zena s Bliskog Istoka koje doslovce kupuju cijele kolekcije... I na kraju kad prosecu sa svim tim markama na sebi, kao i nase Hrvatice, izgledaju presmijesno...
Samo kod nas se, sto je Grgo isto tocno naveo, odmah osoba etiketira, pa ako ti dijete od 18 godina nema Birkin-icu ili LV, odnosno Furlu ili koju drugu torbu od 3000 kn, eh onda nije cool cura, ona nije pozeljna u drustvu, a ni frajercici je bas ne dozivljavaju... Stvarno trebamo napraviti preokret u drustvu, nije bitno koliko nego kako! A fashion.hr-u to odlicno uspijeva!
U teoriji književnosti se to naziva "mimetička žudnja", ljudi žele ono što vide na drugima, oponašaju zato što se žele identificirati sa skupinom, žele da ih se prihvati jer se tako osjećaju zaštićenije, ne žele se isticati. Teško je plivati uzvodno.
Nije poanta u tome "trebaju li curke nositi što žele i što im se sviđa". Jasno da trebaju, ali neka to "sviđanje" bude autentično njihovo, neka bude proizvod njihove spontane reakcije, a ne "sviđa mi se to jer sam to vidla na ivi balaban, ili zrinki iz kvarta, whatever".
društvo nam je opčenito nemoralno tako da susreti ženinih bisera i ljubavničinih torbi na špici poslje mise govore više od tisuču rići!!!!!!!!!!!!!
Ja mislim da je problem u tome što se Zagreb forsira kao neka wannabe modna prijestolnica. Ne kažem ja, metropola i to sve stoji, ali (bez uvrede), purgerice su specifične po tome što zabrijavaju da su bolje od svih NA RAČUN TOGA ŠTO ŽIVE U ZAGREBU. Dakle samim time one su najkul, najljepše, najzgodnije. I zato kada hodaš Zagrebom, 1 od 5 cura koja prođe je: debela (opet, bez uvrede,ali debela cura je debela) gadna, s tonu pudera i ostalih pripadajućih kozmetičkih sredstava, ALI ona ima LV torbicu s najvećim mogućim logom, tajice i tunikicu na kojoj onim odvratnim šljaštećim cirkončićima piše Calvin Klein. Naravno, ona je samim time privlačna muškom rodu (u njenoj glavi, jasno), jer ajde nije nešto ali ima para.
Ja nikad ne bi kupila jednu stvar za 1000 kuna jer je određene marke, radije kupim desetak stvari za razne sezone i kobiniram.
Ne znam, nekako se sve mjeri novcem umjesto ukusom.
Slažem se sa svim komentarima ovdje sve sam ih pročitala.
Super članak totalno osvježenje.
:)
sse nikome ne uliziva i kaže ono što je zbilja realnost.Ja taj stil oblačenja
zovem "kopirka".Što nose svi,moraš i ti,inače propadaš.Primjer uskih traperica kod teenager populacije.Svi,ama baš svi od reda ih nose i nedaj Bože da se neka pojavi u "zvoncama".Bit će prezrena.I kako onda izgraditi vlastiti stil kad se i odrasle dame tako ponašaju samo sa puno skupljim krpicama?Ja mislim da je to nedostatak samopouzdanja,siromaštvo našeg društva iz prošlosti i ko zna šta još.Kad vidim ljude na londonskim ulicama kako se oblače,svaki put se zadivim jer ljudi,to se zove stil.Ako i ima Hermesa i Louboutina to je samo u tragovima,kod njih je buvljak zakon i izvor ideja za neku modnu kombinaciju,a kod nas sramota.I mogla bih tako u nedogled.Naravno,čast iznimkama!!!
problem je u svemu tome, ne koje je marke, dal hermes, ch ili lv nego samo nametanje tih slova na vrh čela.. i samo etiketiranje sebe kao osobe.
uz moje hrelić naočale, razderane startasice nitko se neće okrenut za mojom kenzo košuljom ili armani haljinicom.. ovdje više nije niti riječ o stilu, već o etiketiranju bijednog naroda, jer svatko ko nema, želi imat pa pokušava i neuspjeva, a tko ima želi još više pa pokazuje i također ne uspjeva..
u ovoj državi niš ne valja, pa tako ni moda.
RSS komentara Dodaj komentar
Molimo, registrirajte se i prijavite da biste komentirali. Hvala.