Jeste li u stresu?

Ne brinite, svi smo.

Ako je odgovor na gore navedeno pitanje potvrdan, onda spadate u većinsku skupinu i to ne samo Hrvata, nego i svjetske populacije.

Nervamo se cijelo vrijeme radi malih stvari, radi tuđih mišljenja, najmanje živimo po nekom osobnom stilu i ukusu a više po nekim zadanim normama. Ok, poštovat ćete zakon, nećete bit đubre prema ljudima koje volite, nećete se dovoditi u situacije da budete shit od čovjeka, sjetite se one: ne radi drugome što ne bi želio da netko radi tebi..sasvim jednostavno.

Vrtimo se u krugu vlastitih frustracija, problema,  stresa, a onda se dogodi neka jača katastrofa kao Haiti i javi se jedan poziv na osvještenje koji svijetom proširi plimni val empatije za nastradale, i onda ili shvatite da je sve što Vas muči ustvari ništa, ili da ste totalno oguglali od svih svakodnevnih problema te Vam je empatija nekako izostala pa se zapitate je li s Vama sve ok?

Kao osobni primjer navest ću Vam situaciju. Prije nekoliko mjeseci sam pohađala reiki tečaj, za smiriti duh i tijelo na jedan prirodan način. Prvi put sam posumnjala u učinak istoga kada sam htjela "zašarafiti" žensku u banci koja je na užasno nekulturan način i ničim izazvana, komentirala što sam upitala službenicu na koji šalter trebam ići. Jer oprostite, ali za jednu banku na trgu morate završit prometni fakultet da se snađete kad svi crveni brojevi na 10 semafora počnu "fercerat". Doista sam pokušala disati duboko, i u maniri starog Costanze reći sebi u bradu: "Serenity now", ali sam udahnula tek toliko da joj mogu u jednom dahu sasut sve što me pored nje snervalo taj dan.. I znate što? Nije prestala drobit ni nakon toga. Imala sam dvije opcije: prva je bila ta da reagiram i vjerojatno napišem ovaj  tekst iz pritvora:), a druga da izbrojim do 5 i okrenem se...Okrenula sam se i otišla.

Opća konfuzija

Možemo li krenuti od pretpostavke da smo svi na neki način sjeb***? Jesmo, počne još u vrtiću tijekom prve interakcije s drugom djecom, netko ima veću igračku, ljepši „radnički" kombinezon, nekoga teta više voli, sje** Vas. Ako ste imali jednog frajera koji Vas je varao projicirate priču i na sljedećeg. Svjesno - nesvjesno, imate strahove jer ste čovjek i to nije nešto od čega treba bježati, to je nešto što treba priznati i suočit se s tim, jer ako se ne suočite strahovi ostaju, i na njih se lijepe drugi strahovi, sve dok se ne stvori lavina emocija koja mora izaći negdje. A izaći će, sviđalo se Vama ili ne..

Vjerujte da je veći problem negirati stvari u životu i praviti se da je sve ok i da se ne bojite ničega, nego priznati sebi da se bojite, i da pokušate dokučiti čega se točno bojite, jer svi mi znamo uzrok naših fobija i ponašanja, nije to ništa nepoznato, samo se nikad ne hvatamo u koštac s tim. Zašto? Pa, jer je najteže sam sebi priznat da smo zeznuli negdje ili da smo u krivu, i da u konačnici ustvari znamo zašto nam se neke stvari događaju. 

A da se konačno opustimo?

Koliko Vas/nas započne jutro u nekom miru a da ne upali kompjuter, Dobro Jutro Hrvatska, radio, ne prelista novine? Jeste li ikada uzeli 15 minuta i razmišljali o ničemu, ama baš ničemu? Gledali u zid, zamišljenu točku (pod uvjetom da zamišljena točka nije nusproizvod nečeg što ste konzumirali noć prije, u tom slučaju.... sretno), i ne pretumbavali problem u glavi i prestali analizirati na sekund? Jedan pametan čovjek mi je jednom prilikom rekao: što se više baviš problemom, on raste, dobija sasvim novu dimenziju, mozak je najjače oružje i iluzionist. Isto se primjenjuje kada ste u grču radi nečega, te se konačno opustite, stvari nekako nađu način da se razviju i bez Vas da se „ubijate" nad njima.

Nekoliko sitnih stvari koje će Vam provjereno pomoći da budete relativno ok, koliko vam situacija dopušta:

1. Nikad ne pomišljajte da vrijedite manje od bilo koga drugog, čak i ako radite u profesiji u kojoj se Vaši rezultati ne vide odmah ili nisu opipljivi na prvu. Isto vrijedi i za sve međuljudske odnose, ako Vam nešto ne odgovara -za to postoji razlog, ako se osjećate loše-za to postoji razlog, ako situaciju ne možete popraviti iskrenim razgovorom - okrenite se i otiđite, ne udarajte po sebi.
2. Ne histerizirajte radi situacija na koje ne možete utjecati. Neke stvari jesu van Vaše kontrole ma koliko god Vi upravljali svojim životom.
3. Uvijek odvojite barem 15 minuta za sebe pa makar blejali u zid... "Blejanje" u zid je ustvari zdravo (samo pitajte zen ekipu) jer ukoliko ne primjećujete: cijelo vrijeme "blejimo" u kompjuter, tv ili novine..štoviše, blejanje u zid je luksuz u današnje vrijeme kada nam je sve isprogramirano u minutu, i ako si ga možete priuštiti...knock yourself out!
4. Budite nježni prema sebi, utoliko da se ne kažnjavate radi svakog promašaja, barem znate da ste pokušali.
5. Ne opterećujte se toliko s mišljenjima drugih ljudi. Istina, živimo u svijetu kada je svakom zanimljivo gledati u tuđi vrt, ali Vaš život i Vaš svjetonazor su Vaša stvar, i dok god ste svjesni da je to stvarno Vaš život, bit ćete OK.