Celibat modernog doba

Recept za izbjegavanje površnih odnosa?

S obzirom na razvoj muško-ženskih odnosa u današnje vrijeme i činjenice da je na bojnom polju samaca "mirno" ko u saboru, nisam se baš ni začudila kada su mi moje dvije prijateljice u zadnjih mjesec dana, svečano najavile da idu u celibat- pitala se jesam  koliko će to sve trajati ali ok, sad smo u celibatu.

Celibat ne znači da neće vidjeti muški rod narednih ne znam ni ja koliko, već da će se povući sa tržišta na neko vrijeme barem dok ne dođe onaj pravi koji ima tzv „pussy worth", to je ovaj part-time celibat modernog doba. Možda vam je čudno iti pomisliti da u 21. stoljeću, urbane mlade žene odustaju od seksa i avantura, koje nam se preko većine američkih filmova tako vješto sugeriraju kao neka luda romantična večer s nekim dvojnikom Ewana McGregora (i mama bi sine), ali izgleda da je došlo i do toga.

Iako oduvijek tvrdim da je svaki seks obavezan, točnije stvara obvezu -pod uvjetom da se redovno seksate barem kojih mjesec dana i da vam partner nije gumena lutka na baterije, a bogami i tad ste ih obvezni promijenit ako želite daljnji koitus- pošast neobaveznog seksa, spustila se nad ljudski rod kao neka magluština u kojoj emotivne veze nema niti na vidiku.

Znamo da svi možemo okriviti brzi tempo života, nemogućnost da se od neodgodivih obveza predamo drugoj osobi, onom starom poslovicom „mnogo je riba u moru", ili čistim strahom jer vas je tamo nekad netko gadno udesio, ali brate mili ako možeš karat onda možeš i komunicirat i davat.

Upravo su ove zadnje riječi jedan od osnovnih razloga zašto se određen broj cura susteže od daljnjeg davanja u površne seksualne odnose, koji ih kratkoročno frustriraju a dugoročno i zabole. Kaže meni frend: „Malo smo se pohvatali, par puta poseksali i mislim da tu možemo fino zaokružit ovu našu priču". Možemo kako da ne, on ju je zaokružio kao dobar provod, a ona kao „onog gmaza od kojeg je očekivala više". Možete reći/tvrditi da su temelji seksa na jednu noć ili seksualne veze, već odavna postavljeni  u nekom nepisanom zakoniku muško-ženskih odnosa, ali činjenica jeste da u 80% slučajeva jedna strana uvijek očekuje više.

Moj dečko kaže da nikada nije bio u celibatu ali da je bio u fazama u kojima mu je bila puna kapa žena: „Da sam se sad namjerno sustezao od seksa, nisam..zašto? Šta to postoji danas? Zašto bi? Šta pišeš o crkvi??", ali potvrdio mi je pretpostavku da će rijetko koji muškarac, točnije niti jedan kojeg on poznaje, svojevoljno odlučiti da se neće seksati dok ne naiđe neka vrijedna seksa.

U svjetlu novih događanja došlo mi je da se zapitam: je li taj celibat novog doba kao neka konačna ženska kazna muškom rodu ili štit od samoozljeđivanja uzrokovanog površnim seksualnim odnosima?  

"Radije ću biti u celibatu dok ne sretnem nekog normalnog nego se susretati s tim disfunkcionalnim i neproporcionalnim stvarčicama" - Ružica

„Ja trenutno nisam u vezi, kaže mi Lala, i ne namjeravam biti u bilo kakvoj vezi s muškarcem ukoliko me potpuno ne obori s nogu. Dakle, ne namjeravam se upuštati u nekakve polusmislene odnose čisto radi sexa. Ali ja sam oduvijek takva, nije to ništa novo. Znači, ja bi recimo mogla reći da sam u celibatu sve do trenutka kad mi se desi neka nenormalna (često sasvim nespojiva, ali svejedno genijalna) kombinacija, i kad svo razmišljanje i teoretiziranje ovakve vrste izleti kroz prozor. (No to se ne dešava baš često, naprotiv...) I TADA ja često shvaćam da realistički gledano to možda nema smisla, ali ja sam u stanju napraviti sve. Ne znam da li je to razmišljanje nekog celibatlije... Ja sam u isto vrijeme i idealist i hippy. Ali ja sam Blizanac, nemoj mi se smijati, krivo je nebo."

Moja Mila kaže da joj nije palo na pamet da se susteže od seksa dok ne naiđe gosp. Pravi: Pa život je samo jedan.. A godina mi malo nije.. Nebum se prosvjetlila ak se ne sexam.

Condolezza mi je rekla da ona ostaje u lošim odnosima radi seksa te da joj celibat ne pada na pamet..

Kada se sjetim nekih svojih prijašnjih iskustava mogu reći da sam bila u celibatu ali ga nikad nisam tako nazvala. Dakle, vrijeme u kojem sam se zaklela da nema šanse da spavam sa nekim tek radi seksa, i da se (i ako) upoznam nekog tko mi se sviđa, strpim i vidim gdje to sve ide i ide li uopće? Ne znam koliko me točno držalo to "Studengora" stanje uma, ali s obzirom da sam genetski sklona drami, mislim da me pralo nadugo i naširoko. 

Da ne duljim i ne davim, vjerojatno smo se sve manje više, našle u situacijama kada nas je umarao svaki kontakt sa suprotnim spolom, pogotovo ukoliko je taj kontakt bio dozlaboga površan ili nam naletio nakon neke teže ljubavne šize. Nekad nemamo energije ni za drame koje si sami iskonstruiramo u glavi a kamoli za ove druge.

Apsolutni sam pobornik ne uskakanja u svaki odnos samo da bi se popunila neka praznina koja često i nema veze sa manjkom seksualne aktivnosti, ali nije na meni da vam savjetujem da izvjesite natpis "No Soup For You" svaki put kada vam se približi potencijalno zgodna opasnost na dvije noge. Koliko se sjećam, ove dvije "celibatuše" s početka priče, svoj su celibat održale točno 20 dana, tj. dok ih nije zavela kombinacija šprehice, pljugice , vina i dobre muzike. Kako čujem, sad kreće novi krug seksualnog odricanja..... barem dok ne dođe proljeće:)

xx

P.G.

photo: Oyster magazine, Vogue Paris